Ljudska prava u obitelji

Mogu li se uopće zaštititi ljudska prava u obitelji i na koji način? U kakvoj su
vezi ljudska prava s omalovažavanjem i/ili zlostavljanjem druge osobe?

Dragi forumaši!

Otvarajući raspravu na ovu temu nikako ne želim staviti u pozadinu probleme vezane uz kršenje ostalih aspekata ljudskih prava, već naglasiti značaj i ulogu obitelji u društvu.
Obitelj je temelj društva, bez obzira na društveni poredak i ideologije. Ona je socijalna, ekonomska zajednica, ali i zajednica ljubavi, poštovanja, nasljeđa i zajednica temeljnih ljudskih vrednota, pa i s političkog aspekta. Upravo zbog navedenog, obitelj u sebi nosi sva obilježja društva u malom. Stoga je obitelj izuzetno osjetljiva na promjene društvenih vrednota.

Izuzetno je teško izdvojiti prava čovjeka koja se ne odnose na obitelj. NEMA ih. Sva temeljna prava članova društva, pa i našeg, njeguju se i/ili krše u obitelji: od prava na dostojanstven život, na rađanje, obrazovanje, na osiguranje egzistencije, i da dalje ne nabrajam, sve to posebno pogađa ili unapređuje odnose u obitelji.


A ipak se događa nasilje nad djecom!

Tko nevoli svog bračnog partnera, netom oželjenog/udanoj? Pa ljubav nije nasilje, Ona je blagodat! A ipak se nasilje nad bračnim partnerima događa! A nije li to ujedno i nasilje nad djecom? Naravno, to JE nasilje nad djecom, makat to roditelji i "elegantno" rješavali.

Da li su takvi ljudi objesni, nesavjesni, zločesti? Samo u malom broju, ali zato nisu bolji od drugih! Ne, najčešće su ugroženi s nekog drugog aspekta ljudskih prava koja im, možda, ne omoguću da se o svojoj obitelji brinu kako bi htjeli. Nekad je tome uzrok ekonomska restrikcija, nekad zato što smo "žuti" ili "bijeli", što se "krivo" oblaćimo!

Eto, na tako banalnom primjeru toliko mogućnosti za kršenje ljudskih prava. Zato u obiteljima moramo paziti jedni na druge. Obitelj je utvrda njenih članova, temeljni oslonac. U obitelji najprije stičemo dobre i loše navike, čitamo od obitelji odabrane knjige ili gledamo filmove, bavimo se obiteljskim poslom, ali i obiteljskim sportovima. Iz obitelji prenosimo životne stavove na naš samostalan život.

Pa, zar to nije dovoljan razlog da se i u našoj državi više pažnje i sredstava posveti obitelji. DA, VELIKO DA. dobar radnik, profesor, glumac dolazi iz obitelji, kao, naravno, i vi svi drugih zanimanja i afiniteta. Obitelj treba osnažiti. Obitelj mora imati mogućnost odgajati mlade i brinuti o starijima u zdravoj ekonomskoj, političkoj i etičkoj okolini, odnosno drušvu.

Ono što najmanje možemo učiniti je da potičemo civilnu inicijativu i zajedno zahtjevamo prava na "zdravu" i poticajnu obitelj.

Eto dragi forumaši, ovo je za početak da Vas potaknem na diskusiju! Bit ću zahvalna za svaki komentar. I ne zaboravite da nije sve crno/bijelo. Mi smo osjećajna ljudska bića, a ne programirani roboti.

Vesna Dušak, predsjednica Koordinacije za ljudska prava Varaždinske županije

P.S. DISKUTIRAJTE, što više razgovaramo više ćemo se uvažavati!

Moje pitanje upućeno svim pravnicima i forumašima : kako realizirati ljudska prava u obitelji ako RH ne omogućava hrvatskim državljanima osnovna ljudska prava, recimo spajanje obitelji , ukoliko je supružnik stranac?
Iz osobnog primjera znam da uz sve zahtjeve koji su našim zakonima određeni ( zakon o strancima), i nakon što ih se zadovolji, npr. za privremeni boravak, koji može biti odobren, postoji još jedan zahtjev za ulazak stranca u državu, a to je ulazna viza, koju netko iz Mup-a odnosno SOa-e može odbiti bez da jasno obrazloži razlog odbijanja. Pa kako onda imati zdrave temelje u obitelji ako nema mogućnosti za normalan bračni život? Kako uopće stvoriti normalan život ako državna administracija može uništiti brak?
Kao majka 4 djece, rođene iz prvog braka sa hrvatskim državljaninom, znam da je vrlo teško boriti se sam unutar granica RH, odgajati djecu i tražiti stabilnost i sigurnost.
Kako osigurati egzistenciju ako se boriš sam?
Tko je kompetentan da odlučuje o tome s kime se netko može vjenčati poslije jednog propalog braka punog nasilja, omalovažavanja, financijskog izrabljivanja?
Tko može zaštititi našu djecu ukoliko otac ne mari za njih, majka radi sve što je u njenoj mogućnosti da im osigura donekle zdrav život gledano na temeljena ljudska prava, a u međuvremenu se istoj majci zakidaju prava za normalni život i novi početak?
Zanima me isto tako zašto se i u našim zakonima dozvoljava da se opetovano krše ljudska prava?
Recimo kako je moguće nekome odbiti ulazak u RH bez ikakvog razloga, odnosno dokaza zbog čega je osoba prijetnja RH? Zato jer je prihvatio skrb za tuđe 4 djece?
Zato jer želi popraviti temelje kuće u kojoj obitelj stanuje kako im se ne bi srušila na glavu?
Zato jer pomaže majci iste obitelji da preživi u najtežim vremenima?
Gdje je tu pravna osnova da se takav čovjek odbaci samo zato jer je stranac?
Ionako naš Hrvat nije htio brinuti za vlastitu djecu na propisan način na vrijeme i s voljom.